ponedjeljak, 2. travnja 2012.

Vojnička je tuga pregolema

Vozio sam se za Masiline i gledao je požudano i strasno.Nisam mogao da izdržim te joj priđoh i rekoh poluglasno! " Vi ste  najdraže biće pod svodom ovog neba.Za Vas bi založio posljednju koru vojničkog hleba.Na to se ona nasmješi i tu pred ljudima i nasloni se na mene grudima.O šoferi ,kondukteri,dežurni milicioneri.,pronađite mi tu djevojku koja je sišla dvije stanice ispred kasarne.Želim još jednom da vidim taj prekrasni lik,želim tiho da je upitam,zašto  mi baš uze novčanik."