nedjelja, 14. listopada 2012.
ponedjeljak, 2. travnja 2012.
Vojnička je tuga pregolema
Vozio sam se za Masiline i gledao je požudano i strasno.Nisam mogao da izdržim te joj priđoh i rekoh poluglasno! " Vi ste najdraže biće pod svodom ovog neba.Za Vas bi založio posljednju koru vojničkog hleba.Na to se ona nasmješi i tu pred ljudima i nasloni se na mene grudima.O šoferi ,kondukteri,dežurni milicioneri.,pronađite mi tu djevojku koja je sišla dvije stanice ispred kasarne.Želim još jednom da vidim taj prekrasni lik,želim tiho da je upitam,zašto mi baš uze novčanik."
ponedjeljak, 19. prosinca 2011.
OPATSKA RIZNICA SV. MARKA
Ako ste odlučili posjetiti opatsku Riznicu sv. Marka,učinili ste najbolji izbor.To će Vam pričinjati posebno zadovoljstvo.Skatedralnog trga popnite se na prvi kat negdašnje biskupske palače koja potječe iz XIV. st. ,sa svojim sadašnjim izgledom iz XVII. st.
Riznica je crkvena ustanova osnovana g. 1954. zaslugom Don Ive Matijace dugogodišnjeg opata-župnika pročelnika ove crkve.Postavljena je u ugodnim prostorijama negdašnjih korčulanskih biskupa prema zamisli prof. Ljube Babića.On ju je rasporedio u nizu sjajnih dvorana starog biskupskog dvora redosljedom stilskih razdoblja povjesti umjetnosti,onako kako to najbolje odgovara za shvaćanje izloženih predmeta.
Najvećii najvrjedniji dio izloženih predmeta pripada inventaru katedralne crkve.Znatan dio predmeta pripadao je ovdašnjim bogatijim obiteljima te predstavlja kulturnu baštinu grada Korčule.Tu ima također i predmeta koje je Don Ivo neumorno skupljao i izvan našeg grada u namjeri da ih predstavi javnosti i sačuva za budućnost.Izloženi predmeti su ponajviše crkvenog ali ima i onih svjetovnog značenja.Njihova starost je relativna od III.st. pr. Krista pa do XX. st.
Ulazeći uz stepenice u Riznicu,odmah na početku zapaziti čemo kip sv. Marka,M. Radice,kolajnu Majke Terezije,dar grada Kalkute kad je ona dobila Nobelovu nagradu za mir g. 1979.Tu je i perzijski sag,zatim zbirka malih kućnih ikonaXV.-XIX. st. zbirka crteža i grafika XVI.-XX. st.U zidnoj vitrini se ističe dio bizantinskog brončanog križa iz VI. st. i druge sitne umjetnine u metalu iz XV.-XVIII.st.
Druga dvorana predstavlja staru dalmatinsku i hrvatsku umjetnost gotike i renesanse s nizom slika dalmatinskih i dubrovačkih slikara XV.-XVI. st.rukopisa obrednih,matičnih,pravnih i drugih knjiga od XV. XIX. st. Tu se nalazi i barokna biskupska kapela s katedralnim moćnicima XVI.-XX. st , te kameni fragment pleterne ornamentike IX.-X. st.
Ovdje treba posebno istaknuti poliptih,Gospu sa svecima remek - djelo hrvatskog slikara Blaža Jurjeva Trogirana,umjetninu neprocjenjive vrijednosti iz g. 1434.Istom autoru pripisuje se i Mala Bogorodica.Na suprotnom zidu nalazi se gotička slika Gospa doji Isusa,Ivana Ugrinovića,dubrovačkog slikara iz početka XV. st.Tu je sv. Damjan nepoznatog autora kao i druge slike dubrovačke škole iz XV.-XVI. st.Svojim izgledom privlače i dvije slike pripisane Pellegrinu da San Daniele iz XVI. st s nizom svetačkih likova.San Daniele iz Udina je porijeklom iz Zagreba.
U vitrinama uza zid nalaze se povjesni dokumanti ovog grada:matične knjige Directorium Episcoporum,Statut Kaptola,zatim Korčulanski kodeks XVII. st. na pergameniku,Korčulanski graduale iz XVII. st.,Korčulanski sakramentar iz XV. st.,Pjesmarice bratovštine Svih svetih iz XIV. st., neume iz XII. st. , te drugi kodeksi,inkunabule i knjige.
U zidnom ormaru izloženo je zlato i srebro,radovi domaćih i mletačkih zlatara,vlasništvo korčulanske katedrale od XV.-XIX. st.,gotički kaleži,pacifikali,sviječnjaci,kadionica,sudovi za sv. ulje itd.U staklenoj vitrini su izloženi darovi u zlatnom nakitu i prsni križevi biskupa i opata iz XV.-XIX. st.Našu pažnju privlači i kutija za balotacijun.U središnjoj vitrini nalaze se skice i crteži ljudskog tijela velikih majstora talijanske i njemaćke renesanse i baroka XVI.-XVIII. st. : Rafael.Giacomo Palma,Tiepolo,Johann Grund iz 1880.g.itd.Spomenimo i radove u drvu : torzo glava Kristova nepoznatog autora i kip sv. Jakova,najvjerovatnije djelo domaćeg majstora F. Čučića.
Kućna kapela korčulanskih biskupa iz XVII. st. podsječa nas na 36 biskupa od g.1300. do 1828. u našem gradu kad je Biskupija ukinita i pripojena Dubrovačkoj biskupiji.
U dvorani talijanske renesanse ističe se ugerađena gotička bifora iz radionice protomagistra M. Andrijića iz XV. st. Uokolo su izložene umjetnine XV.-XVI.. st. koje se pripisuju poznatim majstorima ili njihovim školama : Sv. Konverzacija,-Tizian,Navještenje-Veronese,Portret mladića-Carpaccia,Bogorodica s Djetetom-Bellini,G. da Santa Croce,portret Viteza.Zastupljene su i škole J. da Todi i Tintoreta.u kutu je slika Agara s Izmaelom u pustinji i flandrijske škole XV. st.Tu je stablo života,tri otajstva iz Kristovog života od alabastra iz Nottinghama XV. st.Imamo nadalje i triptih Marije Stuart iz 1600. g. i druge umjetnine.
Sa strane je vitrina koja pokazuje veći broj starih europskih medalja XV.XIX. st.Isiče se brončana medalja Katarine Sforza iz XV. st.,Ceninia i srebrna medalja Otkupljenje iz XVI. st,H. Erharda.
Središnja vitrina zadrži zbirku numizmatike : antičko vrijeme Grka i Rimljana,srednji vijek,Biznat,Venecija,Dubrovnik.Posebno se ističu dva novčića korčulanske grčke kolonije iz IV. st. prije Krista.Tu su izložene zbirke metalnog novca novovjeknih država u bronci,srebru i zlatu.
Barokna dvorana odlikuje se izloćcima XVII.-XIX. st.U središtu je biskupski tron Vicka Tironia iz Brača,XVIII. st. , u vrhu grbovi korčulanskih biskupa i opata,na podu je biskupski faldistorij 1710. , 4 velika kandelabra Andrije Brustolona iz XVIII. st.Uokolo su portreti korčulanskih biskupa : Španića-T- Kokolja,Kosirića,kanonika Andrijića,Geričića iz XVIII. st. Tu su radovi slikara : U. Lampia,de Longhia,Pončuna,Benkovića,Berganta,Layera,Magnasca,Dolcia i drugih.
U središnjoj vitrini naleze se pečati korčulanskih biskupa,papinske medalje,zavjetne ploćice,europske moderne medalje itd.
U ormaru-vitrini nalazi se : sitno srebro,majolika,porculan,staklo,sve za kućnu upotrebu : engleske,francuske i njemačke provenijencije.
Moderana hrvatska umjetnost obuhvaća vrijeme XIX.-XX. st. Tu su slike,skulpture,plakete i medalje.Autori su : Ljubo Babić,Celestin Medović,Miroslav Kraljević,IvoDulčić,Bruno Bulić,Đuro Pulitika,Edo Murtić,Ivan Meštrović,Ivo Kerdić,Senečić,te korčulani : A. Fistanić,M.Radica.T. Ivančević,P. Pallavicini,V. Fabris,Izvor Oreb,F. Kršinić,Minakov,Nobilo i itd.Među brojnim medaljama sakralnog i svjetovnog sadržaja ističe se one I. Kredića.
Riznički ponos su dragocjena svećenićka i đakonska odjela.Ona su izrađena od skupocjenih materijala : brokat, damast,svila itd.Tu susrećemo radove vezane zlatom,srebrom i raznobojnom svilenom niti.Večina ovdje izloženog ruha pripadala je stolnoj crkvi sv. Marka koja je uvijek bila dolično opremljena svim potrebnim liturgijskim ruhom.Tu su : misnice iz XV. st.,dalmatinke XV. st.,plaštevi,mitra,antipendij XVI. st.,medaljioni XIV..XV. st sa svecima,misnica i plašt biskupa M. Drage,misnica biskupa N.Španića,barokno ruho u zlatu i srebru.Tu su kompleti baroknog ruha zlatnog i crveno-zlatnog nabavljeni u Mlecima u XVII. st. , kao i dva kompleta,bijeli sa zlatovetom i bjeli brokat sa šarenim cvijećem iz Italije,krajem XIX. st. Crveni baršunasti plašt ukrašen zlatovezom potječe iz Češke iz g.1916.
Lapidarij nad cisternom iz XIII. st. čuva kamene fragmente XIV.-XVII. st.Posebno se ističe vrh Andrijićeva ciborija koji je nekad služio kao krstionica,a još ranije kao nosač stare propovjednice.Tu se nalaze i neki biskupi i obiteljski grbovi kao i najstariji natpis na hrvatskom jeziku u našem gradu iz g. 1606.
U predvorju lapidarija uz gotičku škafu imamo nekoliko rimskih amfora,a poviše uza zid zbirku starog oružje turskih i drugih pušaka iz g. 1571.,zavjetni dar katedrali.
U prizemlju do Kaptolske bibloteke XV. st. i arhiva XV.-XX- st nalazi se stara kuhinja.U njoj je velika zbirka rimske keramike iz I. st. srdenjovjekovno keramičko suđe,kositreni tanjuri XV. st.,te porculan i fajansa XVIII.-XIX. st.Uz ognjište je poredan veliki broj svakovrsnog suđa,naprava za kuhinjsku i kućnu upotrebu.To je sve iz starih korčulanskih kuća.
Na kraju posjeta ovoj zbirci sv. Marka i sami ste se osvjedočeni da ste posjetili jedan od najdragocjenijih i najljepših naših zbirki i stekli ugođaj kakav se smo poželjeti može.Sve je to plod naše kulture i umjetničke baštine.
utorak, 6. prosinca 2011.
KATEDRALA SV. MARKA
Najznačajnija točka u srcu starog grada unutar zidina je tjeme korčulanskog poluotočića na kojem se diže katedralna crkva sv. Marka. iz g. 1406.Izgleda da je tu bila još i ranije katedralna crkva jer je korčulanska biskupija utemeljena g. 1300.Prvi spomen ovog lokaliteta sadržan je u arhivskom zapisu iz. g. 1329. a glasi "heremitorium-cemitorim s. Marci".To znači da je na tom lokalitetu bilo groblje i pustinjačka naseobina-samostan pod zaštitom sv. Marka.Ako je tu bila u to doba pustinjačka naseobina,znači da tu nije bilo grada i moramo prepostaviti da se grad nalazio oko crkve Svih Svetih,oko zgrade Arsenala,oko zgrade općine itd.
U našoj riznici čuva se kameni ulomak pleterne ornamentike slučajno nađen pri obnovi stare rive.Taj kameni ulomak sigurno potječe iz prvotne crkvice sv. Marka iz IX-X st. pa bi današnja crkva sv. Marka na ovom mjestu bila 3. ili 4. poredu.
Na mjestu gdje se sada nalazi ketesrala sv. Marka bilo je nekada groblje.Ono je poslije bilo u samoj crkvi,manje u južnoj lođi sv. Jakova,a više u sjevrnoj lođi sv. Ivana i onaj sv. Roka,ukupno 90 grobova.
Najstariji djelovi katedrale su tri njezine romaničke apside i donji romanički djelovi sadašnjeg zvonika.To su sve ostaci ranije romaničke crkve iz XIV.st.Sadašnja katedrala sagrađena je u toku XV. st. a lađa sv.Roka u XVI. st.Najpoznatiji njezini graditelji su :Hranić Dragošević,Bonino iz Milana,Jakov Correr,Ratko Ivančić,Ratko Brajković,Krševan Bogdanić,Andrija Marković,Marko Andrijić itd.To su dakle radile mnoge generacije vrijednih kamenara,zidara,klesara i protomagistara.
Radilo se onako kako su financije pristizale,a one su ovisile o urodu sa crkvenih zemalja po cijelom otoku.Kamenolomi i klesarske radionice bile su na otočićima Vrniku,Planjaku itd.Ako nije u crkvenoj kasi bilo gotovog novca,radnike bi se isplačivalo u naturi: žitom,sočivom,mesom,vinom itd.
Pišući temeljnu studiju o korčulanskoj katedrali akademik Cvito Fisković bilježi "Na katedrali je radilo nekoliko klesarskih generacija i svaka je ostavila znakove svog vremena.Prve generacije u početku XV. st. dale su joj romaničku čvrstoću i stabilnost u konstrukciji.druga generacija sredinom XV. st. okitila ju je kamenim dekorom koji je pri podanku zgrade čvrst i matematički proračunan,a pri vrhu kićen i slobodan.Treća generacija s Andrijićem na čelu krajem XV. st. unijela u katedralu čistoću novog stila renesanse,a daljnoj generaciji je tek preostalo da pri popravcima unesu u katedralu bujnost baroknih oblika,ali tek u detaljima ".
Četvrta lađa sv. Roka započeta je g.1525. i dovršena kasnije prema zamisli Marka Pavlovića u namjeri da se izvrši zavjet grada svecu,zaštitniku od kužnih bolesti,sv.Roku.
Fasada katedrale stilski raznolika,a monumentalno jedinstvena ukazuje na bogatstvo dekora kamene plastike,a svojom vitkošću i umjetničkim ostvarenjem svjedoči o zlatnom dobu kamenoklesarske vještine i graditeljskog umjića grada i otoka Korčule uopće s namjerom da utjeće na graditeljstvo i u ostalim dalmatinskim,posebno u susjednim gradovima.Stilovi koji se miješaju i zapažaju na zgradi katedrale skladno se smjenjuju od romanike preko gotike,kićene gotike,renesanse,a u nijansama i do baroka.Tako čitava zgrada katedrale postaje potvrda i kruna sveukupnog graditeljskog znanja i umjića grada i otoka Korčule.
Na pročelju katedrale istiće se bogati portal s kićenim stupovima,lezenama,likovima Adama i Eve,lavovima,a nad svima dominira zaštitnik sv.Marko Evanđelist u sjedećoj pozi,najljepši kip grada Korčule.Poviše portala je veličanstvena rozeta s 4 staračke glave,a sasvim pri vrhu bogato skulptirani zabat sa slijepim lukovima ispunjeni školjkama i poduprut lavljim glavicama.Na vrhu stoji kao akroterij češer cvijet.
Iznad portala sv.Roka uzidani su grbovi biskupa Nikole Nikoničića,te kneza Antuna Leonija.
Zvonik katedrale je također stilski raznolik.U prizemlju ima velika vrata na svod povrh kojih se nižu raznoloki prozori-otvori,ukrasne koriniže,brojčanik sa satom i pokazivač mjesečevih mijena.Sasvim pri vrhu gotičko-renesansni završetak sa lanternom.Zvona su na zvoniku zvonila već g. 1432.,ali potpuni završetak gradnje zvonika bio je g. 1483.Kroz zvonik vode zavojite stepenice do orgulja i dalje do vrha zvonika.Gore su smještena 4 impozantna zvona koja se glase u akordu As-dura.Ova zvona nabavljena g. 1923. u Veneciji,ali postoje još dva manja zvona veoma stara iz XVI. st, za potrebe otkucaja sata.Zvona se ističu veličinom,ljepotom i milozvučnošću.
Ulazeći u katedralu sv. Marka opažamo bogatstvo sklada i savršenosti kamenih oblika.Tu je : kropionica,vitki stubovi sa kapitelima,gotički svodovi,fina fasada,ciborij,oltari,krstionica,propovjednica,sakofag biskupa Malumbre,portal,sakristija itd.Strop glavne lađe ima grednjak na gotičnim menzolama sve u drvu i u stilu kao da su ga izveli vješti brodograditelji.U glavnoj lađi obnovljeni su gornji gotički prozori.Isto tako u središnjoj lađi iznad svoda nalaze se reneransne bifore kao i otvori galerijama.
Sva ta ljepota toliko nas zaokuplja i obuzima da niti ne primjećujemo kako je tlocrt katedrale nepravilan.Ova nepravilnostbposlijedica slijeda paralelnosti svih ulica od južnog gradskog zida prema sjeveru onako kako je grad postupno rastao.Isto tako ta nepravilnost tlocrta proizlazi iz namjere da pri gradnji nove crkve koriste tri apside i zvonik od ranije crkve G.1406.korčulanski biskup Nikola sklopio je ugovor s protomagistrom Hranićem Dragoševićem za gradnju crkve i zvonika u vrijeme "Ladislava po milosti Božjeg kralja Ugarske,Apulije,Dalmacije,Hrvatske " itd.Tri crkvene lađe nastavak su triju ranijih apsida,a međusobno su odijeljene vitkim i okruglim kamenim stupovima i polustupovima na kojima dominiraju ukrasno isklesani kapiteli,arhivolti i svodovi.Na polukapitelima u 4 ugla predočeni su kameni simboli 4 evanđelista.
Odmah na ulazu u crkvu nalazi se kamena kropionica iz XV. st..Na romaničkoj bazi stoji tordirani stupić koji drži okruglu kaneliranu zdjelu za vodu.U kutu lijevo čim se uđe na glavna vrata,nalazi se krstionica kneza Giustiniana iz g. 1604.
U apsidi centralne lađe poviše glavnog oltara dominira monumentalna kamena nebica-ciborij što ga je Marko Andrijić podigao g. 1486. u kamenu s otočića Vrnika za cijenu od 115 dukata.To je najvrijednije djelo ponos korčulanske katedrale i hrvatskog graditeljstva.Na 4 okrugla stupa sa kapitelima stoji elegantna kvadratna nebica u obliku piramide na tri kata.Na pročelju arhitrava imamo kipove Gospe i arkanđela Gabrijela s lat. natpisom " Zdravo Marijo,milosti puna ".Slične ciborije susrećemo u crkvama Rima i Apulije,a kod nas u katedralama Trogira i Kotora,te u Zadru,Rabu,Splitu,Korčuli u crkvi Svih Svetih itd.Ovim djelom M. Andrijić je donio renesansu u Korčulu.Nekada je s jedne i druge strane ciborija stajala oltarna pregrada koja ada dijeli prezbiterij od lađa.
Svojim neobičnim gotičkim portalom privlače nas vrata sakristije.Sav dekor,bogatstvo motiva,stilizacija i figurativnost upučuje nas na zaključak kako je tu očit utjecaj kićene gotike iz južne Italije koji je inače slabo pristan u gotici Dalmacije.Tu se posebno ističe gornji prag bogato ukrašen Kristovim monogramom i fantastičnim biljnim dekorom.On se naslanja na dovratke koji pri vrhu imaju po jednog dečka svirača.lijevi udara bubanj i svira flautu, a desni svira mišnjice,a to su osnovni instrumenti u igri kumpanije u starim naseljima na otoku Korčuli.U luneti poviše arhitrava stiliziran je likarhanđela Mihovila koji desnom rukom vlada kopljem i probada đavla dok u lijevoj drži vagu i mjeri duđe.Po svoj prilici ovaj sakristijski portal je tu naknadno ugrađen,a najvjernije u vrijeme gradnje lađe sv.Roka.Ta su vrata bila bočna vrata katedrale kroz koja se izlazilo na groblje kako to daje naslutiti tu vidljiva asocijacija sv.Mihovila koji je čuvar grobova,mjeri duše i dovodi ih bogu.Kad bi ta vrata bila iz kraja XV. st. kako neki misle,onda bi ona bila u stilu Marka Andrijića koji je u to vrijeme na vrhuncu svog stvaralaštva.Nadalje i arhivski dokumenti iz tog doba dobro su nam pristupni,ali oni ne donose podatke ni tko je ta vrata naručio,ni za koju cijenu,niti tko ih je isklesao pa treba opravdano zaključiti da su ta vrata možda iz starije crkve XIV.st.
PodAndrijičevim ciborijem stoji glavni oltar koji krije relikvije sv. Todora mučenika u Rimu.Njegove relikvijenn donesene su u Korčulu 1736. g.,a novi pozlaćeni sarkofag za relikvije napravljen je g. 1858.Pola glavnog oltara pokazuje sv. Marka,pisca drugog Evanđelja,a u biskupskom ordinatu,sv. Jeromina zaštitnika Dalmacije i pevoditelja Biblije na lat. jezik,te sv. Bartula apostola.Sva trojica su zaštitnici grada.Ova prekrasna slika se prepisuje nenadmašivom Tintorettu iz g. 1550.
U apsidi južnog broda sv. Jakova nalazi se renesansni barokni oltar sa slikom sv. Trojstva nad apostolima.Biskup kojinpri dnu slike kleć je donator korčulanski,biskup Teodor diedo koji je g. 1622. obnovio ovaj oltar i ukrasio ga slikom.Slika se pripsuje L. Bassaniju 1557-1622.Neposredno do ovog oltra uz jučni zid na znatnoj visini ugrađen je renesansni sarkofag biskupa Tome Malumbra.Ovaj biskup zaslužen za gradnju i završetak katedrale,bio je biskup 50 godina i umro je u Korčuli g. 1513. da bi ga g. 161. bio prebačen u Veneciju.sarkofag je dao izraditi njegov nasljednik biskup Nikola Nikoničić,a krajem XVIII. st. u nju su pokopani zemni ostaci korčulanskih biskupa Marina Draga i Vinka Kosovića koji su do tada počivali u svojim sarkofazima uz glavni portal crkve.
U ovoj lađi imamo najstariju sliku-ikonu, Gospu s Djetetom iz XIII. st iz franjevaćke crkve na Badiji.Njezin bogati pozlaćeni renesansni okvir je djelo naših zlatara iz Dubrovnika iz XVI. st.Srebro kojim je optočna ikona je iz sredine XV. st.Ovdje se nalazi još jedna vrijedna kompozicija,navještenje,pripisana Tintoretovoj školi iz g. 1545.Uz južni zid je barokni oltar sv. Ante koji je pripadao obitelji Španić.uz sama vrata lađe sv. Jakva izložena su zavjetna koplja,helebarde iz bitke g. 1483. između napuljskog i venecijskog brodovlja,te đeljzne topovske kugle iz g. 1571. iz vremena navale Ulaz-Alije,kako to svjedoči kamena ploča sa natpisom na lat. jeziku.Tu je i Krist pod križom,djelo domaćeg kipara L. Lozice
U zidu pod prozorom sa strane glavnog oltara ugrađen je fragment Janje Božje nađen pri restauraciji svetiša.To je najstariji komad kamene plastike u katedrali.
S lijeve strane ciborija u kutu nalazi se zidna niša koja je do g. 1791. služila kao Svetohranište.Sada je u njoj Knjiga za svečana čitanja,s koricama od crvene marokanske kože sa zlatnim arabeskama i draguljima,što je dar marokanske kraljice g. 1954.
Sjeverna lađa uz glavni oltar posvećena je sv. Ivanu.U toj apsidi stoji kameni oltar posvećen sv. Ivanu Evanđelisti i sv. Ivanu Krstitelju.
Nad baroknom menzom diže se renesansni oltar sa dvije kolone s kornitskim kapitelima.Po grbu poviše oltara znamo da je patronat imala obitelj Giunio.Pokraj sakristijskog portala,nalazi se brončani kip sv. Vlaha,djelo najvećog hrvatskog umjetnika Meštrovića.
Četvrta lađa vješto je dodana katedrali u XVI. st. kako bi se grad stavio pod zaštitu sv. Roka radi obrane od kužnih i zaraznih bolesti koje su nemilo harale u to vrijeme.Građena je u gotičko-renesansnom stilu po zamisliMarka Pavlovića Milića u vrijeme biskupa Nikole Nikončića s početkom g. 1525.
God. 1576. domaći kipar Frano Čučić sagradio je najprije pozlaćeni oltar i ukrasio ga kipovima gotičkih svetaca u drvu: sv. Rok,sv. Kuzma i Damjan,te kipom Gospe od Zdravlja. U XVIII. st. umjesto starog i trošnog drvenog oltara sagradio je Jeronim Picco sadašnji impoznantni barokni oltar najveći u katedrali.
Na susjednom oltaru Gospe Karmelske nalazi se slika-trptih venecijanskog slikara Karla Rudolfia iz g. 1642.I tu je i ranije bio drveni oltar.Barokna menza oltara i tri polustupa drže završni arhitrav sa baroknom volutom na vrhu.Uz Gospinu tu su slike sv. Petra.te sv. Fabijana i Sebastijana.
Najstariji oltar u lađi sv. Roka prislonjen je uz zid zvonika,a posvećen je Trima Kraljevima.Nad kamenom baroknom menzom diže se drveni pozlaćeni oltar,nepoznatog majstora bogato ukrašen u renesansnom stilu.Oltar se spominje g. 1613. , a njegova srebrena oplata je iz g. 1726. Mala Gospica-Poklon Triju kraljeva odaje bizantski način slikanja.
U prizemlju zvonika je za sada smještena krstionica koju bi u budućnosti trebalo postaviti u lijevo u kut ispred velikog oltara s kojim bi činila logično liturgijsko jedinstvo.Sada se iznad krsnog zdenca iz XV.-XVI. st. diže Krist u brozi rad F. Kršinića.Na zidu krstionice se nalazi minijaturna Bogorodica I. Kerdića,Pieta I. Meštrovića,kristov torzo M. Radice,reljef sv. Juraja T. Ivančevića,kip Ivana Krstitelja,Izvora Oreba,te dva anđela vratnice V. Fabrisa.južna strana zvonika obložena je propovjednicom učinjenom prema starijoj.Ona je iz vremena između dva rata,klesara D.Šteka.
U lađi sv. roka s jedne i druge strane oltara Gospe Karmelske su korna sjedala iz g. 1796. bračkog majstora V. Tironia.
Balatur se nekad nalazio sasvim nisko,a sada je neprimjrno odviše uzdignut u vis tako da liturgijski ne zadovoljava.Prve su orgulje u katedrali nabavljene g. 1556.Na ti orguljama izvršeni su brojni popravci u tijeku XVI. XVII. st. grom je dvaput udario u zvonik i oštetio orgulhe.Nove orgulje opet bile nabavljene oko g. 1800.Ni tih orgulja više nema.Sadašnje orgulje iz sredine XIX. st.
Prema iskazu vrsnih glazbenih umjetnika korčulanska se katedrala može podičiti izuzetnom akustikom.Najbolja akustika postiže se u prezbiteriju ispred ciborija.Tu se čitava katedrala sa svim svojim kamenim dekorom pretvara u glazbeni instrument najplemenitijeg tona,i na taj način pokazuje svoju vanrednost i naročitu profinjenost.
četvrtak, 24. studenoga 2011.
KATEDRALA I OPATSKA RIZNICA SV. MARKA
Uvod
Krenuli ste na put i došli u naš grad Korčulu u želji da se tu zadržite i upoznate ovaj dragulj plavog Jadrana i naše domovine Hrvatske.Ali prije nego posjetite i razgledate grad,katedralu i riznicu sv. Marka,evo Vam o tome nekoliko bitnih podataka.
Naziv Korčula dolazi od iliro-grčke riječi Korkyra,a znaći "hridni prolaz".Kamene hridi Peljšca - Korkyra s jedne strane,a nešto ublaženije i pošumljene hridi Korčule ¸"Korkyra melaina" s druge strane prolaza kroz Pelješko-Korčulanski kanal dale su ime ovom prolazu.Pelješac je već davno izgubio svoje staro ime,iako znamo da su ga stari Hrvati zvali Karkar,dok Korčula već u III. st. p. Krista gubi atribut "melaina" i zove se samo Corcyra.Od toga je naziva disimilacijom r-r-r-l i pravilnim razvojom vokala postao današnji naziv Korčula za otok,a poslije i za grad na istoimenom otoku.
U antičko doba na Korčulu se dolazilo i kopnenim putem preko Peljšca.Prijelaz je bio preko mora tamo gdje je i kanal najuži,na relaciji Viganj-Kneže.Da bi se prelaženje moglo uspješno odvijati,u blizini Pupnata bio je smješten stalni motrilac.Kad bi opazio da gori oganj u Vignju,otišao bi s barkom preuzeti i dovesti došljaka.Zato je Pupnat u povjesti antičke Korčule vršio značajnu ulogu.Inače još prije tog doba Korčula je s Pelješcom,Lastovom i Palagružom činila most od Balkanskog na Apeinski poluotok.I ako se Pelješac u to doba,kako se s razlogom predpostavlja zvao Adrion,taj je most preko mora mogao dati ime moru:Adrion-Jadran.
Prapovjesni nalazi svjedoče da čovjek obitava ovaj otok već nekoliko tisuća godina.Najstariji nam poznati stanovnici otoka jesu Iliri.Oni su ovamo došli,po svoj prilici,u drugom mileniju pr.Krista i naselili se po čitavom otoku.Od njih potječu mnoge gomile,gradine i stari putevi.Bavili su se poljoprivredom i stočarstvom,a znali su koristiti i svaku pogodnost otočkog teritorija i akvatorija.Bavili su se i gusarstvom.
U VI. st.pr. Krista,a možda još i ranije,na Korčulu će početi dolaziti i Grci.Oni dolaze ne kao osvajači,nego kao putnici,istraživaći i trgovci.Osnivat će kolonije na poljoprivredno pogodnim lokalitetima i tražiti načine suživota sa starosjedilačkim ilirskim stanovništvom.Na otoku su imali dvije kolonije: na zapadnom dijelu otoka oko Vela Luke i na istočnom djelu otoka u Lumbardi.U ovoj drugoj koloniji je nađena "psefizma",čuvena ploča-ugovor koja regulira odnose Ilira i Grka IV.st.pr.Krista.
Prvi dolazak Rimljanina na otok Korčulu bio je za njihovih ratova sa ilirskim plemenima od g.229. pr. Kr.Prema pisanji rimskog povjesnika Livija,Iliri su poslije poraza g. 167. došli pod vlast Rimljana.Iliri će poslije ojačati i opet nastaviti svoj gusarski zanat što će izazvati gnjevan pohod cara Oktavijana g.35. pr. Kr.,koji će prema pisanju Apija 100-170.g. dati pogubiti sve mlade muškarce Mljeta i Korčule,žene i djecu prodati u ropstvo.Istom nakon tih događaja počet će temeljita romanizacija otoka koja će potrajati sve do propasti Zapadnog rimskog carstva g.476.U tom razdoblju od preko 5 stoljeća na otoku su uspostavljeni rimski običaji.Uveden je i latinski jezik iz kojega se razvio, u znanosti danas poznati,dalmatinskimjezik kojim je govorio i puk otoka Korčule-korkirski.Posljedice toga jezika još se i danas osječaju u ostacima mnogih riječi kao i u intonaciji rečenice u govorima korčulanskih naselja.
Od g.476. Korčula administrativno dolazi pod vlast Bizanta sve do polovine VII. st. kad će na otok početi pristizati i slavenski Hrvati iz susjedne neretvanske oblasti.Oni će u IX. st. postati moćni te će proširiti svoju oblast i vlast i nad otokom Korčulom.Možda je i sadašnji grad Korčula njihovo djelo.Oni će na otoku asimilirati ostatke Romana i uvesti i raširiti hrvatski jezik koji će se održati neprekidno do dana današnjeg.Za uzvrat od Romana će Neretvani primiti kršćanstvo i mnoge korisne običaje i tradicije koje su tu stvarane vjekovima.
U to doba Venecija postupno jača i čeka pogodan trenutak svoje pomorske ekspanzije.prvi put će mletački lav pružitiu svoju šapu i pokoriti Korčulu pd duždom Petrom II Orseolom,g.1000.Od tada pa do g. 1420.Korčula će pripadati najprije Zahumlju,zatim Ugarsko-hrvatskim kraljevima,a onda naizmjenice Veneciji,Dubrovniku,te Bosanskim vladarima.
Od g.1420.do 1797. otok je trajno pod vašću Mletačke republike sve do dolaska Napoleonovih četa,a potom pod vlašću Austro-ugarske monarhije,te od g.1918. do 1940. pod kraljevinom Jugoslavijom,pa nakon Drugog svjetskog rata pod Titovom komunističkom vlašću do g. 1990. kada hrvatski narod referendumom odlučuje slobodno i neovisno živjeti u vlastitoj republici Hrvatskoj od sada pa do kraja svijeta.AMEN !
Još prije dolaska Mlečana g. 1214.Korčulani su radi uređivanja unutrašnjih društvenih odnosa i zaštiti otočke autonomije sastavili Statut svoje općine.Vlast plemstva održava se posredstvom kneza kroz djelovanja Velikog i Malog vijeća,a vlast pučana preko pučkih skupština i bratovština.Sve je bitne odluke poslije potvrđivala i odobravala vlada.Korčulanski je Statut najstariji zbornik u Hrvatskoj i na čitavom Balkanu pa se stanovnici Korčule i otoka mogu njime pravom ponositi.
Stanovnici otoka bave se kroz sve vjekove poljoprivredom i stočarstvom,a koriste se i morem i šumama i kamenolomima.Poslije će ratviti i obrte,naročito u gradu i to klesarstvo i brodogradnja.
Kako navode Farlati-Coleti,pisci glasovitog povjesnog djela Illyricum Sacrum, " stanovnici otoka imaju dobre karakteristike:humanost,poštenje,gostoljubljivost,nadarenost,oštroumnost za sve ljudske i božnske discipline isto tako i za vještinu ratovanja ".
Na Korčuli nijgdje nema izvora vode pa je otok kroz sve vjekove morao trpjeti oskudicu zdrave i pitke vode koristeći samo kišnicu.
ratova i neprijateljskih navala nije nedostajalo u toku mnogih stoljeća.Kroz XII. i XIII. st. Korčulani su branili svoja prava,autonomiju i slobodu boreći se s mletačkim Zorzima,okupatorima Zahumlja Nemanjća i susjednim Dubrovčanima.G. 1298. odvila se pod Korčulom značajna pomorska bitka između Đenove i Venecije.Mlečani su tada izgubili svog vrhovnog zapovjednika Andriju Dandola koji je bio uz počasti pokopan ovdje u Korčuli.Tom zgodom bio je zarobljen i čuveni putnik Marko Polo,zapovjednik jedne galije,koji je potom odveden u ropstvo u Đenovu gje je sastavio svoj opis svijeta "Milion" put u Kinu i natrag.
Velika se pomorska bitka odvila pod Korčulom i dana 24. 8. g. 1483. kada je mletačka flota nadvladala napuljsko brodovlje u borbi za prevlast na Mediteranu.
Smještaj grada odaje svu strategiju tog punkta u prolazu kanalom između Korčule i poluotoka Pelješca.To je ključna tačka u pomorskom tjesnacu koji je prvi i najvažniji prolaz od Otranskih vrata prema srednjem i sjevernom Jadranu.Grad je s jugoistoka okružen arhipelagom većih i manjih otočića od kojih su neko osobito poznati,a bili su tjekom povjesti nastanjeni.
Jezgra samog grada bila je u srednjom vijeku,a i poslije XIX. st.u cjelosti opasana visokim zidinama i brojnim kulama.Gradske su zidine uglavnom porušene,no gradske su kule u biti sačuvane sve do danas.Grad korčula je,kako je već moglo biti uočeno,smješten na slikovitom poluotočiću koji se postupno diže prema svom vrhu gdje je zgrada katedrale.No, počeci grada kao ustanove mjesta za stanovanje morali su biti više u južnom dijelu,tamo gdje je sada crkva Svih Svetrih,arsenal,općinska vijećnica.Iz grada se izlazilo kroz dvoja vrata.Jedna su vodila preko Fose prema unutrašnjosti otoka i zvala su se " Velika gradska vrata ",a druga prema gradskom pristaništu u zapadnu luku s nazivom "Morska vrata".Za neprijatelja je cio grad kao od kamena saliven i u jednom sklopu bio neosvojiva tvrđava.Tuda su naime plovili brodovi najvećih pomorskih sila;Bizanta,arapa,Mlečana,Đenove,Hrvatskih knezova,Neretvana,Dubrovčana,Turaka itd.Svatko je od njih imao svoje interese u zoni prolaza kroz kanal,pa peljško-korčulanski kanal zasigurno poznaje i mnoge tajne o kojima nam inače povjest šuti.
Srce starog grada čini Plokata s katedralom sv.Marka iz XIV,XV. st. koja je remek djelo,najznačajnije kulturno umjetničko ostvarenje i najvrijedniji spomenik kameno-klesarske i graditeljske provenijencije grada i čitavog otoka Korčule.Uz plokatu su koncentrirane i druge vrijedne i poznate građevine: najstarija crkva sv. Petra iz XII. st.zatim Gospojina iz XIV-XV st.,palača negdašnjih korčulanskih biskupa iz XIV. st.,u kojoj sada stanuje župnik,a u njoj je smješten i muzej Opatska Riznica sv. Marka.Na plokatu gledaju i znamenite renesansne palače Arneri i Gabrielis.Tu se u uglu Plokate nalazi i impoznanti oglasni kameni stup iz XVI. st. s jarbolom za zastavu.Na Plokati su se objavljivale naredbe vlasti,održavale javne dražbe,sklapali ugovori,vodile sudbene rasprave,a tu su također građani izvodili razne igre od kojih je danas najpoznatija "MOREŠKA",
Cijeli grad je prvorazredno umjetničko ostvarenje,spomenik kulture.Grad nosi karakteristiku davne planske izgradnje,te jedinstvene arihitektonske i urbane cijeline.najviše jeizgrađen u XIV,XV. i XVI. st. kad su njegove siluetebpoprimile konačni izgled.
Ulazeći u grad novim stubištem iz XIX st. kroz četvrtastu kulu iz XIV.st dolazimo na jedinstveni mali trg ispred općinske vijećnice iz XVI. st. i crkve sv. Mihovila iz XV. st u savjetovno i političko središte grada.U ovom prostoru se nalazi zavjetna kapela Gospe Snježne i sv.Bartula nakon pomorske bitke g. 1483.Ovaj punkt nosi snažan pečat korčulanske povjesti.Tu je renesansna sudnica,dvorana Velikog vijeća.U blizini je arsenal,spremnica oružja za obranu grada i opremu brodova,nekad je postojao i knežev dvor,zatim renesansna zgrada općinskog liječnika-kirurga,fonik za žito,ribarnica,klaonica,općinska cisterna za vodu itd.
Ovdje je arhiđakon Antun Rozanović g.1571. preuzeo u svoje ruke obranu grada u očekivanju navale turskog brodovlja pod vodstvom alžirskog podkralja Uluz-Alija.Na dan Velike Gospe 15. VIII. neprijatelj je počeo tući grad s kopna i mora vatrom iz topova i drugog oružja.grad je branilo 154bvojnika,a bilo je i žena nasuprot 2000 Turaka.Kad je arhiđakon zatakao na zvonik katedrale kaptolski barjak sa zlatnim križem na vrhu,a starce i djecu rasporedio u crkvu da se mole i vape Božju pomoć pred Svetotajstvom i čzdotvornom slikom Gospe od Otoka,pomoć i spas brzo su došli.Odjedamput zapuše orkanska bura i nabuja olujno more,te se turske galije počeše sudarati i razbijati.Mnoge od njih znatno oštetiše što od topovske vatre s gradskih zidina,a što od olujnog mora te se sve jedva povukoše od gradskih zidina prema pelješkoj strani ispod Vignja.To ovako u pjesmi izražava Andrija Kačić-Miošić;
"Dan Marije biše uznesenje
Ugleda se veliko znamenje
Vedro se je nebo otvorilo
Iz neba je nešto govorilo;
Nemojte se strašiti Korčulani,
Jer vas dobit ne će Katalani
Branit će vas Marija Divica
Koja no vaša Pomoćnica."
Crkva sv. Mihovila je iz početka XV. st.Ona je više puta bila obnavljana.U njoj je sjedište najmlađe bratovštine ovog grada "Gospe od Utjehe " iz 1603.Sav bogati inventar,povjesni dokumenti,umjetnički predmeti,velike svijeće-torci,uspomene i dragocjenosti sve se to čuva u obnovljenoj dvorani Bratovštine koja je vezana s crkvom sa dva kamena mosta preko ulice.
Na ovom trgu izdiže se uz ulaznu kulu slavoluk Leonarda Foscola slavnog vojskovođe iz Mletaka,proslavljenog u Kandijskom ratu.Taj raskošni slavoluk s bogatim baroknim dekorom pri utvrdi "Veliki leverin " potječe iz g.1650.
Krenemo li dalje prema katedrali bacit čemo pogled lijevo i desno i promatrati fasade cvjetno gotičkih i renesansnih pročelja zgrada iz XV. i XVI. st.
I nekada su u gradu boravili knezovi od 998-1793. g. i biskupi od 1300.-1802.Korčula je bila što i danas,adminastrativno,kulturno i općinsko središte cijelog otoka.U gradu je kroz sve vrijeme njegova postojanja cvjetao obrt,pomorstvo i trgovina.Posebno treba istaknuti proizvodnju kamena,klesarstvo,te zbog dobrog drveta i brodogradnju.
Najnoviji djelovi suvremene Korčule izvan oklopa stare gradske jezgre slobodno i nesmetano se rasprostiru tvireći predgrađe u dužini od 4 km,koristeći se svakom pogodnošću tog mediteranskog krajolika na jugum sve do glavive sv. Antuna iz YV. st.,a na zapadu Banje.
:
Krenuli ste na put i došli u naš grad Korčulu u želji da se tu zadržite i upoznate ovaj dragulj plavog Jadrana i naše domovine Hrvatske.Ali prije nego posjetite i razgledate grad,katedralu i riznicu sv. Marka,evo Vam o tome nekoliko bitnih podataka.
Naziv Korčula dolazi od iliro-grčke riječi Korkyra,a znaći "hridni prolaz".Kamene hridi Peljšca - Korkyra s jedne strane,a nešto ublaženije i pošumljene hridi Korčule ¸"Korkyra melaina" s druge strane prolaza kroz Pelješko-Korčulanski kanal dale su ime ovom prolazu.Pelješac je već davno izgubio svoje staro ime,iako znamo da su ga stari Hrvati zvali Karkar,dok Korčula već u III. st. p. Krista gubi atribut "melaina" i zove se samo Corcyra.Od toga je naziva disimilacijom r-r-r-l i pravilnim razvojom vokala postao današnji naziv Korčula za otok,a poslije i za grad na istoimenom otoku.
U antičko doba na Korčulu se dolazilo i kopnenim putem preko Peljšca.Prijelaz je bio preko mora tamo gdje je i kanal najuži,na relaciji Viganj-Kneže.Da bi se prelaženje moglo uspješno odvijati,u blizini Pupnata bio je smješten stalni motrilac.Kad bi opazio da gori oganj u Vignju,otišao bi s barkom preuzeti i dovesti došljaka.Zato je Pupnat u povjesti antičke Korčule vršio značajnu ulogu.Inače još prije tog doba Korčula je s Pelješcom,Lastovom i Palagružom činila most od Balkanskog na Apeinski poluotok.I ako se Pelješac u to doba,kako se s razlogom predpostavlja zvao Adrion,taj je most preko mora mogao dati ime moru:Adrion-Jadran.
Prapovjesni nalazi svjedoče da čovjek obitava ovaj otok već nekoliko tisuća godina.Najstariji nam poznati stanovnici otoka jesu Iliri.Oni su ovamo došli,po svoj prilici,u drugom mileniju pr.Krista i naselili se po čitavom otoku.Od njih potječu mnoge gomile,gradine i stari putevi.Bavili su se poljoprivredom i stočarstvom,a znali su koristiti i svaku pogodnost otočkog teritorija i akvatorija.Bavili su se i gusarstvom.
U VI. st.pr. Krista,a možda još i ranije,na Korčulu će početi dolaziti i Grci.Oni dolaze ne kao osvajači,nego kao putnici,istraživaći i trgovci.Osnivat će kolonije na poljoprivredno pogodnim lokalitetima i tražiti načine suživota sa starosjedilačkim ilirskim stanovništvom.Na otoku su imali dvije kolonije: na zapadnom dijelu otoka oko Vela Luke i na istočnom djelu otoka u Lumbardi.U ovoj drugoj koloniji je nađena "psefizma",čuvena ploča-ugovor koja regulira odnose Ilira i Grka IV.st.pr.Krista.
Prvi dolazak Rimljanina na otok Korčulu bio je za njihovih ratova sa ilirskim plemenima od g.229. pr. Kr.Prema pisanji rimskog povjesnika Livija,Iliri su poslije poraza g. 167. došli pod vlast Rimljana.Iliri će poslije ojačati i opet nastaviti svoj gusarski zanat što će izazvati gnjevan pohod cara Oktavijana g.35. pr. Kr.,koji će prema pisanju Apija 100-170.g. dati pogubiti sve mlade muškarce Mljeta i Korčule,žene i djecu prodati u ropstvo.Istom nakon tih događaja počet će temeljita romanizacija otoka koja će potrajati sve do propasti Zapadnog rimskog carstva g.476.U tom razdoblju od preko 5 stoljeća na otoku su uspostavljeni rimski običaji.Uveden je i latinski jezik iz kojega se razvio, u znanosti danas poznati,dalmatinskimjezik kojim je govorio i puk otoka Korčule-korkirski.Posljedice toga jezika još se i danas osječaju u ostacima mnogih riječi kao i u intonaciji rečenice u govorima korčulanskih naselja.
Od g.476. Korčula administrativno dolazi pod vlast Bizanta sve do polovine VII. st. kad će na otok početi pristizati i slavenski Hrvati iz susjedne neretvanske oblasti.Oni će u IX. st. postati moćni te će proširiti svoju oblast i vlast i nad otokom Korčulom.Možda je i sadašnji grad Korčula njihovo djelo.Oni će na otoku asimilirati ostatke Romana i uvesti i raširiti hrvatski jezik koji će se održati neprekidno do dana današnjeg.Za uzvrat od Romana će Neretvani primiti kršćanstvo i mnoge korisne običaje i tradicije koje su tu stvarane vjekovima.
U to doba Venecija postupno jača i čeka pogodan trenutak svoje pomorske ekspanzije.prvi put će mletački lav pružitiu svoju šapu i pokoriti Korčulu pd duždom Petrom II Orseolom,g.1000.Od tada pa do g. 1420.Korčula će pripadati najprije Zahumlju,zatim Ugarsko-hrvatskim kraljevima,a onda naizmjenice Veneciji,Dubrovniku,te Bosanskim vladarima.
Od g.1420.do 1797. otok je trajno pod vašću Mletačke republike sve do dolaska Napoleonovih četa,a potom pod vlašću Austro-ugarske monarhije,te od g.1918. do 1940. pod kraljevinom Jugoslavijom,pa nakon Drugog svjetskog rata pod Titovom komunističkom vlašću do g. 1990. kada hrvatski narod referendumom odlučuje slobodno i neovisno živjeti u vlastitoj republici Hrvatskoj od sada pa do kraja svijeta.AMEN !
Još prije dolaska Mlečana g. 1214.Korčulani su radi uređivanja unutrašnjih društvenih odnosa i zaštiti otočke autonomije sastavili Statut svoje općine.Vlast plemstva održava se posredstvom kneza kroz djelovanja Velikog i Malog vijeća,a vlast pučana preko pučkih skupština i bratovština.Sve je bitne odluke poslije potvrđivala i odobravala vlada.Korčulanski je Statut najstariji zbornik u Hrvatskoj i na čitavom Balkanu pa se stanovnici Korčule i otoka mogu njime pravom ponositi.
Stanovnici otoka bave se kroz sve vjekove poljoprivredom i stočarstvom,a koriste se i morem i šumama i kamenolomima.Poslije će ratviti i obrte,naročito u gradu i to klesarstvo i brodogradnja.
Kako navode Farlati-Coleti,pisci glasovitog povjesnog djela Illyricum Sacrum, " stanovnici otoka imaju dobre karakteristike:humanost,poštenje,gostoljubljivost,nadarenost,oštroumnost za sve ljudske i božnske discipline isto tako i za vještinu ratovanja ".
Na Korčuli nijgdje nema izvora vode pa je otok kroz sve vjekove morao trpjeti oskudicu zdrave i pitke vode koristeći samo kišnicu.
ratova i neprijateljskih navala nije nedostajalo u toku mnogih stoljeća.Kroz XII. i XIII. st. Korčulani su branili svoja prava,autonomiju i slobodu boreći se s mletačkim Zorzima,okupatorima Zahumlja Nemanjća i susjednim Dubrovčanima.G. 1298. odvila se pod Korčulom značajna pomorska bitka između Đenove i Venecije.Mlečani su tada izgubili svog vrhovnog zapovjednika Andriju Dandola koji je bio uz počasti pokopan ovdje u Korčuli.Tom zgodom bio je zarobljen i čuveni putnik Marko Polo,zapovjednik jedne galije,koji je potom odveden u ropstvo u Đenovu gje je sastavio svoj opis svijeta "Milion" put u Kinu i natrag.
Velika se pomorska bitka odvila pod Korčulom i dana 24. 8. g. 1483. kada je mletačka flota nadvladala napuljsko brodovlje u borbi za prevlast na Mediteranu.
Smještaj grada odaje svu strategiju tog punkta u prolazu kanalom između Korčule i poluotoka Pelješca.To je ključna tačka u pomorskom tjesnacu koji je prvi i najvažniji prolaz od Otranskih vrata prema srednjem i sjevernom Jadranu.Grad je s jugoistoka okružen arhipelagom većih i manjih otočića od kojih su neko osobito poznati,a bili su tjekom povjesti nastanjeni.
Jezgra samog grada bila je u srednjom vijeku,a i poslije XIX. st.u cjelosti opasana visokim zidinama i brojnim kulama.Gradske su zidine uglavnom porušene,no gradske su kule u biti sačuvane sve do danas.Grad korčula je,kako je već moglo biti uočeno,smješten na slikovitom poluotočiću koji se postupno diže prema svom vrhu gdje je zgrada katedrale.No, počeci grada kao ustanove mjesta za stanovanje morali su biti više u južnom dijelu,tamo gdje je sada crkva Svih Svetrih,arsenal,općinska vijećnica.Iz grada se izlazilo kroz dvoja vrata.Jedna su vodila preko Fose prema unutrašnjosti otoka i zvala su se " Velika gradska vrata ",a druga prema gradskom pristaništu u zapadnu luku s nazivom "Morska vrata".Za neprijatelja je cio grad kao od kamena saliven i u jednom sklopu bio neosvojiva tvrđava.Tuda su naime plovili brodovi najvećih pomorskih sila;Bizanta,arapa,Mlečana,Đenove,Hrvatskih knezova,Neretvana,Dubrovčana,Turaka itd.Svatko je od njih imao svoje interese u zoni prolaza kroz kanal,pa peljško-korčulanski kanal zasigurno poznaje i mnoge tajne o kojima nam inače povjest šuti.
Srce starog grada čini Plokata s katedralom sv.Marka iz XIV,XV. st. koja je remek djelo,najznačajnije kulturno umjetničko ostvarenje i najvrijedniji spomenik kameno-klesarske i graditeljske provenijencije grada i čitavog otoka Korčule.Uz plokatu su koncentrirane i druge vrijedne i poznate građevine: najstarija crkva sv. Petra iz XII. st.zatim Gospojina iz XIV-XV st.,palača negdašnjih korčulanskih biskupa iz XIV. st.,u kojoj sada stanuje župnik,a u njoj je smješten i muzej Opatska Riznica sv. Marka.Na plokatu gledaju i znamenite renesansne palače Arneri i Gabrielis.Tu se u uglu Plokate nalazi i impoznanti oglasni kameni stup iz XVI. st. s jarbolom za zastavu.Na Plokati su se objavljivale naredbe vlasti,održavale javne dražbe,sklapali ugovori,vodile sudbene rasprave,a tu su također građani izvodili razne igre od kojih je danas najpoznatija "MOREŠKA",
Cijeli grad je prvorazredno umjetničko ostvarenje,spomenik kulture.Grad nosi karakteristiku davne planske izgradnje,te jedinstvene arihitektonske i urbane cijeline.najviše jeizgrađen u XIV,XV. i XVI. st. kad su njegove siluetebpoprimile konačni izgled.
Ulazeći u grad novim stubištem iz XIX st. kroz četvrtastu kulu iz XIV.st dolazimo na jedinstveni mali trg ispred općinske vijećnice iz XVI. st. i crkve sv. Mihovila iz XV. st u savjetovno i političko središte grada.U ovom prostoru se nalazi zavjetna kapela Gospe Snježne i sv.Bartula nakon pomorske bitke g. 1483.Ovaj punkt nosi snažan pečat korčulanske povjesti.Tu je renesansna sudnica,dvorana Velikog vijeća.U blizini je arsenal,spremnica oružja za obranu grada i opremu brodova,nekad je postojao i knežev dvor,zatim renesansna zgrada općinskog liječnika-kirurga,fonik za žito,ribarnica,klaonica,općinska cisterna za vodu itd.
Ovdje je arhiđakon Antun Rozanović g.1571. preuzeo u svoje ruke obranu grada u očekivanju navale turskog brodovlja pod vodstvom alžirskog podkralja Uluz-Alija.Na dan Velike Gospe 15. VIII. neprijatelj je počeo tući grad s kopna i mora vatrom iz topova i drugog oružja.grad je branilo 154bvojnika,a bilo je i žena nasuprot 2000 Turaka.Kad je arhiđakon zatakao na zvonik katedrale kaptolski barjak sa zlatnim križem na vrhu,a starce i djecu rasporedio u crkvu da se mole i vape Božju pomoć pred Svetotajstvom i čzdotvornom slikom Gospe od Otoka,pomoć i spas brzo su došli.Odjedamput zapuše orkanska bura i nabuja olujno more,te se turske galije počeše sudarati i razbijati.Mnoge od njih znatno oštetiše što od topovske vatre s gradskih zidina,a što od olujnog mora te se sve jedva povukoše od gradskih zidina prema pelješkoj strani ispod Vignja.To ovako u pjesmi izražava Andrija Kačić-Miošić;
"Dan Marije biše uznesenje
Ugleda se veliko znamenje
Vedro se je nebo otvorilo
Iz neba je nešto govorilo;
Nemojte se strašiti Korčulani,
Jer vas dobit ne će Katalani
Branit će vas Marija Divica
Koja no vaša Pomoćnica."
Crkva sv. Mihovila je iz početka XV. st.Ona je više puta bila obnavljana.U njoj je sjedište najmlađe bratovštine ovog grada "Gospe od Utjehe " iz 1603.Sav bogati inventar,povjesni dokumenti,umjetnički predmeti,velike svijeće-torci,uspomene i dragocjenosti sve se to čuva u obnovljenoj dvorani Bratovštine koja je vezana s crkvom sa dva kamena mosta preko ulice.
Na ovom trgu izdiže se uz ulaznu kulu slavoluk Leonarda Foscola slavnog vojskovođe iz Mletaka,proslavljenog u Kandijskom ratu.Taj raskošni slavoluk s bogatim baroknim dekorom pri utvrdi "Veliki leverin " potječe iz g.1650.
Krenemo li dalje prema katedrali bacit čemo pogled lijevo i desno i promatrati fasade cvjetno gotičkih i renesansnih pročelja zgrada iz XV. i XVI. st.
I nekada su u gradu boravili knezovi od 998-1793. g. i biskupi od 1300.-1802.Korčula je bila što i danas,adminastrativno,kulturno i općinsko središte cijelog otoka.U gradu je kroz sve vrijeme njegova postojanja cvjetao obrt,pomorstvo i trgovina.Posebno treba istaknuti proizvodnju kamena,klesarstvo,te zbog dobrog drveta i brodogradnju.
Najnoviji djelovi suvremene Korčule izvan oklopa stare gradske jezgre slobodno i nesmetano se rasprostiru tvireći predgrađe u dužini od 4 km,koristeći se svakom pogodnošću tog mediteranskog krajolika na jugum sve do glavive sv. Antuna iz YV. st.,a na zapadu Banje.
:
petak, 9. rujna 2011.
Korcula
Žrnovo je poznato po svojim stoljetnim čempresima,terasastim vinogradima,kamenim kučama,zvonicima svojih crkava,maslenicima,poljskim kućama.Žrnovske uvale:Žrnovska Banja,Orlanduša,Gostinja Vala,Rasohatica,Pavja Luka koji pružaju turistima udoban odmor u modernim apartmanima i vilama.
Račište je mjesto u živopisnoj uvali na izlazu iz Korčulanskog u pelješki kanal.Prema mornarskoj legendi nekad se zvala "Luka spasa"jer je pružala utočište jedrenjacima za olujna vremena.Danas su Račištani poznati pomorci.
PUPNAT je jedno od najstarijih naselja na Korčuli gdje je postojala naseobina još u ilirsko doba.Izuzetno dobro očuvan je tradicionalan izgled ovog pitoreskog mjesta.Iz njega se manjom turističkom cestom dolazi do Pupnatske Luke,nesumljivo najljepše uvale na otoku.
Čara-Zavalatica:Iznad čarskog polja po vrhumskom bijelom vinu "Pošip",smjestila se Čara.Crkvica iz XIV.stoljeća "Gospa od čarskog polja ",sa svojim bogatim mramornim oltarom i alabasternim reljefima koji prikazuju prizore iz života Isusa i Djevice Marije,najpoznatije hodočasničko svetište na otoku.
Račište je mjesto u živopisnoj uvali na izlazu iz Korčulanskog u pelješki kanal.Prema mornarskoj legendi nekad se zvala "Luka spasa"jer je pružala utočište jedrenjacima za olujna vremena.Danas su Račištani poznati pomorci.
PUPNAT je jedno od najstarijih naselja na Korčuli gdje je postojala naseobina još u ilirsko doba.Izuzetno dobro očuvan je tradicionalan izgled ovog pitoreskog mjesta.Iz njega se manjom turističkom cestom dolazi do Pupnatske Luke,nesumljivo najljepše uvale na otoku.
Čara-Zavalatica:Iznad čarskog polja po vrhumskom bijelom vinu "Pošip",smjestila se Čara.Crkvica iz XIV.stoljeća "Gospa od čarskog polja ",sa svojim bogatim mramornim oltarom i alabasternim reljefima koji prikazuju prizore iz života Isusa i Djevice Marije,najpoznatije hodočasničko svetište na otoku.
Korcula
Otoćić Vrnik na daleko je poznat po svojim dubokim kamenolomima,koji datiraju još iz rimskog doba.Od vrničkog čistog bjelog kamena izgrađen je Knežev Dvor i mnoge druge građevine u Dubrovniku,kao i mnoge svjetske građevine,poput Aja Sofije u Carigradu.Istočno od grada Korčule,nalazi se najveći i najljepši otok Korčulanskog arhipegala,Badija s franjevaćkim samostanom i crkvom izXIV.stoljeća.Legendarni putnik,istraživać Dalekog Istoka,vješt trgovac i diplomat na dvoru Kublai.Khana,Marko Polo rodio se u Korčuli 1254 godine a zarobljen je u bitki pred Korčulom između Venecie i Genove 7.rujna 1298.g.Korčula je sačuvala tradiciju održavanja viteških igara .Najpoznatija je više od četri stotine godina stara viteška igra-moreška,spektakularni dinamični bojni ples s mačevima koji se izvodi u gradu Korčuli.Osim moreške na otoku se pleše viteška igra kumpanija u Vela Luci,Blatu,Čari,Smokvici i Pupnatu,te moštra u Žrnovu.To je također bojni ples s mačevima uz milozvučnu glazbu mjeha.Svake godine u ljetnoj sezoni u Korčuli se održava Festival viteških igra i moreške jednom tjedno.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)