Uvod
Krenuli ste na put i došli u naš grad Korčulu u želji da se tu zadržite i upoznate ovaj dragulj plavog Jadrana i naše domovine Hrvatske.Ali prije nego posjetite i razgledate grad,katedralu i riznicu sv. Marka,evo Vam o tome nekoliko bitnih podataka.
Naziv Korčula dolazi od iliro-grčke riječi Korkyra,a znaći "hridni prolaz".Kamene hridi Peljšca - Korkyra s jedne strane,a nešto ublaženije i pošumljene hridi Korčule ¸"Korkyra melaina" s druge strane prolaza kroz Pelješko-Korčulanski kanal dale su ime ovom prolazu.Pelješac je već davno izgubio svoje staro ime,iako znamo da su ga stari Hrvati zvali Karkar,dok Korčula već u III. st. p. Krista gubi atribut "melaina" i zove se samo Corcyra.Od toga je naziva disimilacijom r-r-r-l i pravilnim razvojom vokala postao današnji naziv Korčula za otok,a poslije i za grad na istoimenom otoku.
U antičko doba na Korčulu se dolazilo i kopnenim putem preko Peljšca.Prijelaz je bio preko mora tamo gdje je i kanal najuži,na relaciji Viganj-Kneže.Da bi se prelaženje moglo uspješno odvijati,u blizini Pupnata bio je smješten stalni motrilac.Kad bi opazio da gori oganj u Vignju,otišao bi s barkom preuzeti i dovesti došljaka.Zato je Pupnat u povjesti antičke Korčule vršio značajnu ulogu.Inače još prije tog doba Korčula je s Pelješcom,Lastovom i Palagružom činila most od Balkanskog na Apeinski poluotok.I ako se Pelješac u to doba,kako se s razlogom predpostavlja zvao Adrion,taj je most preko mora mogao dati ime moru:Adrion-Jadran.
Prapovjesni nalazi svjedoče da čovjek obitava ovaj otok već nekoliko tisuća godina.Najstariji nam poznati stanovnici otoka jesu Iliri.Oni su ovamo došli,po svoj prilici,u drugom mileniju pr.Krista i naselili se po čitavom otoku.Od njih potječu mnoge gomile,gradine i stari putevi.Bavili su se poljoprivredom i stočarstvom,a znali su koristiti i svaku pogodnost otočkog teritorija i akvatorija.Bavili su se i gusarstvom.
U VI. st.pr. Krista,a možda još i ranije,na Korčulu će početi dolaziti i Grci.Oni dolaze ne kao osvajači,nego kao putnici,istraživaći i trgovci.Osnivat će kolonije na poljoprivredno pogodnim lokalitetima i tražiti načine suživota sa starosjedilačkim ilirskim stanovništvom.Na otoku su imali dvije kolonije: na zapadnom dijelu otoka oko Vela Luke i na istočnom djelu otoka u Lumbardi.U ovoj drugoj koloniji je nađena "psefizma",čuvena ploča-ugovor koja regulira odnose Ilira i Grka IV.st.pr.Krista.
Prvi dolazak Rimljanina na otok Korčulu bio je za njihovih ratova sa ilirskim plemenima od g.229. pr. Kr.Prema pisanji rimskog povjesnika Livija,Iliri su poslije poraza g. 167. došli pod vlast Rimljana.Iliri će poslije ojačati i opet nastaviti svoj gusarski zanat što će izazvati gnjevan pohod cara Oktavijana g.35. pr. Kr.,koji će prema pisanju Apija 100-170.g. dati pogubiti sve mlade muškarce Mljeta i Korčule,žene i djecu prodati u ropstvo.Istom nakon tih događaja počet će temeljita romanizacija otoka koja će potrajati sve do propasti Zapadnog rimskog carstva g.476.U tom razdoblju od preko 5 stoljeća na otoku su uspostavljeni rimski običaji.Uveden je i latinski jezik iz kojega se razvio, u znanosti danas poznati,dalmatinskimjezik kojim je govorio i puk otoka Korčule-korkirski.Posljedice toga jezika još se i danas osječaju u ostacima mnogih riječi kao i u intonaciji rečenice u govorima korčulanskih naselja.
Od g.476. Korčula administrativno dolazi pod vlast Bizanta sve do polovine VII. st. kad će na otok početi pristizati i slavenski Hrvati iz susjedne neretvanske oblasti.Oni će u IX. st. postati moćni te će proširiti svoju oblast i vlast i nad otokom Korčulom.Možda je i sadašnji grad Korčula njihovo djelo.Oni će na otoku asimilirati ostatke Romana i uvesti i raširiti hrvatski jezik koji će se održati neprekidno do dana današnjeg.Za uzvrat od Romana će Neretvani primiti kršćanstvo i mnoge korisne običaje i tradicije koje su tu stvarane vjekovima.
U to doba Venecija postupno jača i čeka pogodan trenutak svoje pomorske ekspanzije.prvi put će mletački lav pružitiu svoju šapu i pokoriti Korčulu pd duždom Petrom II Orseolom,g.1000.Od tada pa do g. 1420.Korčula će pripadati najprije Zahumlju,zatim Ugarsko-hrvatskim kraljevima,a onda naizmjenice Veneciji,Dubrovniku,te Bosanskim vladarima.
Od g.1420.do 1797. otok je trajno pod vašću Mletačke republike sve do dolaska Napoleonovih četa,a potom pod vlašću Austro-ugarske monarhije,te od g.1918. do 1940. pod kraljevinom Jugoslavijom,pa nakon Drugog svjetskog rata pod Titovom komunističkom vlašću do g. 1990. kada hrvatski narod referendumom odlučuje slobodno i neovisno živjeti u vlastitoj republici Hrvatskoj od sada pa do kraja svijeta.AMEN !
Još prije dolaska Mlečana g. 1214.Korčulani su radi uređivanja unutrašnjih društvenih odnosa i zaštiti otočke autonomije sastavili Statut svoje općine.Vlast plemstva održava se posredstvom kneza kroz djelovanja Velikog i Malog vijeća,a vlast pučana preko pučkih skupština i bratovština.Sve je bitne odluke poslije potvrđivala i odobravala vlada.Korčulanski je Statut najstariji zbornik u Hrvatskoj i na čitavom Balkanu pa se stanovnici Korčule i otoka mogu njime pravom ponositi.
Stanovnici otoka bave se kroz sve vjekove poljoprivredom i stočarstvom,a koriste se i morem i šumama i kamenolomima.Poslije će ratviti i obrte,naročito u gradu i to klesarstvo i brodogradnja.
Kako navode Farlati-Coleti,pisci glasovitog povjesnog djela Illyricum Sacrum, " stanovnici otoka imaju dobre karakteristike:humanost,poštenje,gostoljubljivost,nadarenost,oštroumnost za sve ljudske i božnske discipline isto tako i za vještinu ratovanja ".
Na Korčuli nijgdje nema izvora vode pa je otok kroz sve vjekove morao trpjeti oskudicu zdrave i pitke vode koristeći samo kišnicu.
ratova i neprijateljskih navala nije nedostajalo u toku mnogih stoljeća.Kroz XII. i XIII. st. Korčulani su branili svoja prava,autonomiju i slobodu boreći se s mletačkim Zorzima,okupatorima Zahumlja Nemanjća i susjednim Dubrovčanima.G. 1298. odvila se pod Korčulom značajna pomorska bitka između Đenove i Venecije.Mlečani su tada izgubili svog vrhovnog zapovjednika Andriju Dandola koji je bio uz počasti pokopan ovdje u Korčuli.Tom zgodom bio je zarobljen i čuveni putnik Marko Polo,zapovjednik jedne galije,koji je potom odveden u ropstvo u Đenovu gje je sastavio svoj opis svijeta "Milion" put u Kinu i natrag.
Velika se pomorska bitka odvila pod Korčulom i dana 24. 8. g. 1483. kada je mletačka flota nadvladala napuljsko brodovlje u borbi za prevlast na Mediteranu.
Smještaj grada odaje svu strategiju tog punkta u prolazu kanalom između Korčule i poluotoka Pelješca.To je ključna tačka u pomorskom tjesnacu koji je prvi i najvažniji prolaz od Otranskih vrata prema srednjem i sjevernom Jadranu.Grad je s jugoistoka okružen arhipelagom većih i manjih otočića od kojih su neko osobito poznati,a bili su tjekom povjesti nastanjeni.
Jezgra samog grada bila je u srednjom vijeku,a i poslije XIX. st.u cjelosti opasana visokim zidinama i brojnim kulama.Gradske su zidine uglavnom porušene,no gradske su kule u biti sačuvane sve do danas.Grad korčula je,kako je već moglo biti uočeno,smješten na slikovitom poluotočiću koji se postupno diže prema svom vrhu gdje je zgrada katedrale.No, počeci grada kao ustanove mjesta za stanovanje morali su biti više u južnom dijelu,tamo gdje je sada crkva Svih Svetrih,arsenal,općinska vijećnica.Iz grada se izlazilo kroz dvoja vrata.Jedna su vodila preko Fose prema unutrašnjosti otoka i zvala su se " Velika gradska vrata ",a druga prema gradskom pristaništu u zapadnu luku s nazivom "Morska vrata".Za neprijatelja je cio grad kao od kamena saliven i u jednom sklopu bio neosvojiva tvrđava.Tuda su naime plovili brodovi najvećih pomorskih sila;Bizanta,arapa,Mlečana,Đenove,Hrvatskih knezova,Neretvana,Dubrovčana,Turaka itd.Svatko je od njih imao svoje interese u zoni prolaza kroz kanal,pa peljško-korčulanski kanal zasigurno poznaje i mnoge tajne o kojima nam inače povjest šuti.
Srce starog grada čini Plokata s katedralom sv.Marka iz XIV,XV. st. koja je remek djelo,najznačajnije kulturno umjetničko ostvarenje i najvrijedniji spomenik kameno-klesarske i graditeljske provenijencije grada i čitavog otoka Korčule.Uz plokatu su koncentrirane i druge vrijedne i poznate građevine: najstarija crkva sv. Petra iz XII. st.zatim Gospojina iz XIV-XV st.,palača negdašnjih korčulanskih biskupa iz XIV. st.,u kojoj sada stanuje župnik,a u njoj je smješten i muzej Opatska Riznica sv. Marka.Na plokatu gledaju i znamenite renesansne palače Arneri i Gabrielis.Tu se u uglu Plokate nalazi i impoznanti oglasni kameni stup iz XVI. st. s jarbolom za zastavu.Na Plokati su se objavljivale naredbe vlasti,održavale javne dražbe,sklapali ugovori,vodile sudbene rasprave,a tu su također građani izvodili razne igre od kojih je danas najpoznatija "MOREŠKA",
Cijeli grad je prvorazredno umjetničko ostvarenje,spomenik kulture.Grad nosi karakteristiku davne planske izgradnje,te jedinstvene arihitektonske i urbane cijeline.najviše jeizgrađen u XIV,XV. i XVI. st. kad su njegove siluetebpoprimile konačni izgled.
Ulazeći u grad novim stubištem iz XIX st. kroz četvrtastu kulu iz XIV.st dolazimo na jedinstveni mali trg ispred općinske vijećnice iz XVI. st. i crkve sv. Mihovila iz XV. st u savjetovno i političko središte grada.U ovom prostoru se nalazi zavjetna kapela Gospe Snježne i sv.Bartula nakon pomorske bitke g. 1483.Ovaj punkt nosi snažan pečat korčulanske povjesti.Tu je renesansna sudnica,dvorana Velikog vijeća.U blizini je arsenal,spremnica oružja za obranu grada i opremu brodova,nekad je postojao i knežev dvor,zatim renesansna zgrada općinskog liječnika-kirurga,fonik za žito,ribarnica,klaonica,općinska cisterna za vodu itd.
Ovdje je arhiđakon Antun Rozanović g.1571. preuzeo u svoje ruke obranu grada u očekivanju navale turskog brodovlja pod vodstvom alžirskog podkralja Uluz-Alija.Na dan Velike Gospe 15. VIII. neprijatelj je počeo tući grad s kopna i mora vatrom iz topova i drugog oružja.grad je branilo 154bvojnika,a bilo je i žena nasuprot 2000 Turaka.Kad je arhiđakon zatakao na zvonik katedrale kaptolski barjak sa zlatnim križem na vrhu,a starce i djecu rasporedio u crkvu da se mole i vape Božju pomoć pred Svetotajstvom i čzdotvornom slikom Gospe od Otoka,pomoć i spas brzo su došli.Odjedamput zapuše orkanska bura i nabuja olujno more,te se turske galije počeše sudarati i razbijati.Mnoge od njih znatno oštetiše što od topovske vatre s gradskih zidina,a što od olujnog mora te se sve jedva povukoše od gradskih zidina prema pelješkoj strani ispod Vignja.To ovako u pjesmi izražava Andrija Kačić-Miošić;
"Dan Marije biše uznesenje
Ugleda se veliko znamenje
Vedro se je nebo otvorilo
Iz neba je nešto govorilo;
Nemojte se strašiti Korčulani,
Jer vas dobit ne će Katalani
Branit će vas Marija Divica
Koja no vaša Pomoćnica."
Crkva sv. Mihovila je iz početka XV. st.Ona je više puta bila obnavljana.U njoj je sjedište najmlađe bratovštine ovog grada "Gospe od Utjehe " iz 1603.Sav bogati inventar,povjesni dokumenti,umjetnički predmeti,velike svijeće-torci,uspomene i dragocjenosti sve se to čuva u obnovljenoj dvorani Bratovštine koja je vezana s crkvom sa dva kamena mosta preko ulice.
Na ovom trgu izdiže se uz ulaznu kulu slavoluk Leonarda Foscola slavnog vojskovođe iz Mletaka,proslavljenog u Kandijskom ratu.Taj raskošni slavoluk s bogatim baroknim dekorom pri utvrdi "Veliki leverin " potječe iz g.1650.
Krenemo li dalje prema katedrali bacit čemo pogled lijevo i desno i promatrati fasade cvjetno gotičkih i renesansnih pročelja zgrada iz XV. i XVI. st.
I nekada su u gradu boravili knezovi od 998-1793. g. i biskupi od 1300.-1802.Korčula je bila što i danas,adminastrativno,kulturno i općinsko središte cijelog otoka.U gradu je kroz sve vrijeme njegova postojanja cvjetao obrt,pomorstvo i trgovina.Posebno treba istaknuti proizvodnju kamena,klesarstvo,te zbog dobrog drveta i brodogradnju.
Najnoviji djelovi suvremene Korčule izvan oklopa stare gradske jezgre slobodno i nesmetano se rasprostiru tvireći predgrađe u dužini od 4 km,koristeći se svakom pogodnošću tog mediteranskog krajolika na jugum sve do glavive sv. Antuna iz YV. st.,a na zapadu Banje.
:
Nema komentara:
Objavi komentar